Ženidba

Vjernici kršćani se žene u crkvi. Žene se muškarac i žena, mladić i djevojka. Budući da postoje razne kršćanske crkve i denominacije, najbolje je da se isti sa istima žene: katolici s katolicima. Kako ljubav ne zna granice, ni često razuma, događa se da se zavole kršćani različitih crkava (pravoslavni, protestanti). U katoličkoj crkvi može katolička osoba oženiti drugog kršćanina s dozvolom Biskupa, uz potrebne oproste. Kako se katolik može zaljubi u osobu različite vjere(musliman i sl.) ili nevjernicu i svakako želi s njom živjeti, može se tražiti od Biskupa potrebne oproste, pa se mogu vjenčati po katoličkom obredu. Dakle, ni jedna katolička osoba ne mora ostati u grijehu, svaka se situacija dade riješiti, osim pokušaja vjenčanja s osobom koja je već bila u zakonitom katoličkom braku. A ako je prijašnji bračni drug umro, pod tim uvjetom moguće je više puta vjenčati se u katoličkoj crkvi.

Zainteresirani za vjenčanje trebaju se župniku javiti šest mjeseci prije da se upišu – na prvi formalni dogovor.

Trebaju podići i donijeti krsne listove ako su kršteni u drugoj župi, zatim Slobodni list – da nisu već u crkvenom braku… Ići na pripremu koja se sastoji u Tečaju za brak, a kad to obave dogovoriti neposrednu pripravu kod župnika ili svećenika koji će ih vjenčati. Vjenčanje je, najbolje ako je moguće, s misom, ali može i bez mise i raznih opravdanih razloga.

Vjenčanje jesu vrata u bračni život i obitelj. Obitelj bez djece ima okus siromaštva, neispunjenosti i žalosti. Zato se valja ženiti u dobi koja obećava mogućnost donošenja djece na svijet prirodnim putem, a ne se oslanjati na tzv.potpomognutu oplodnju i odgađati vjenčanje do fizičke ostarjelosti.

Kako se baš na vjenčanjima skoro svi vole raspustiti i pretjerati u neprimjerenom odijevanju, valja upozoriti da se svi – od mladenaca do svakog drugog svata – obuku sukladno trenutku i prostoru, kako priliči zrelim i odgovornim vjernicima.